Koliko košta putovnica proizvoda za band?

Zakon ne navodi iznos, tržište hoće

ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) ne propisuje cijenu digitalne putne listnice za gume. Članak 9 te uredbe opisuje koje podatke putna listnica mora sadržavati i kako mora biti dostupna putem nositelja podataka kao što je QR-kod, ali ne govori ništa o tarifu. Cijenu putne listnice, dakle, ne određuje Bruxelles, već strana koja putnu listnicu sastavlja, hostira i opskrbljuje QR-kodom za proizvođača ili uvoznika. Tko u zakonodavstvu traži konkretan iznos, neće ga pronaći — radi se o uslizi koja se nabavlja na tržištu, kao što su, primjerice, označavanje ili certificiranje.

Obaveza putne listnice, nema tarife

Članak 9 ESPR-a propisuje tehničke i sadržajne zahtjeve za digitalnu putnu listnic: koje informacije mora sadržavati, koliko dugo moraju biti dostupne i preko kojeg tipa nositelja podataka će biti dostupne. Za onoga koji gumu stavlja na tržište EU-a, na vrijeme nastaje obaveza da takva putna listnica postoji. Za velikohandel i upravljanje voznim parkom to prije svega znači da će se susresti s postojećom putnom listnicom, a ne da je sami trebaju sastaviti. Ono što uredba ne određuje: tko snosi troškove u lancu, koji se pružatelj usluga odabira i koji je razumna tarifa za izradu i hosting. To je na comercijalnim dogovorima između proizvođača, uvoznika i strane koja tehnički osigurava putnu listnicu.

Još nema fiksnog datuma, nema ni obaveze

Za gume još nije objavljena delegirana uredba koja utvrđuje zahtjeve specifične za skupinu proizvoda, pa stoga nema ni vremenske točke u kojoj počinje obaveza putne listnice. Prema radnom planu Europske komisije za ekološki dizajn (2025.-2030.) delegirana uredba za ovu skupinu proizvoda očekuje se tijekom 2027. godine. Tek nakon objavljivanja te uredbe bit će jasno od kojeg datuma je putna listnica za gume obavezna, a time će biti jasno i za koje vrste guma i od kojeg trenutka moraju se stvarno poduzeti troškovi. Do tada ne važi nikakva zakonska obaveza, a svaka investicija u putnu listnicu je dobrovoljni, proaktivni izbor.

Što određuje troškove u praksi

Tko sada želi znati od čega ovise troškovi, najbolje je da pogleda nekoliko čimbenika koji su bez obzira na konačan tekst zakona već vidljivi. Prvo, broj tipova proizvoda i varijanti: uvoznik s deset modela guma ima drugačiji zadatak od uvoznika sa stotinama SKU-eva, jer je svaka putna listnica povezana sa specifičnim proizvodom. Drugo, količina i kvaliteta izvornih podataka: što je više tehničkih, materijalnih i podataka o porijeklu već strukturirano dostupno kod proizvođača ili uvoznika, to manje posla košta obrada u putnu listnici. Treće, trajanje hostinga: putna listnica mora biti dostupna tijekom određenog razdoblja, a duži rok hostinga nosi druge troškove od kraćeg. Četvrto, fizički nositelj podataka: nanošenje QR-koda na ili uz proizvod, primjerice na samu gumu ili ambalažu, odvojen je korak od sastavljanja podataka. Tko želi pripremiti ovu rutu, pametno je prvo da dovedu u red vlastite podatke o proizvodima, potom da utvrde koliko različitih tipova proizvoda treba putnu listnicu, i tek tada da traže ponude od strana koje sastavljaju i hostiraju putne listnice — kako bi se usporedba odnosila na iste brojeve i iste rokove.

Gdje se to nalazi: članak 9 ESPR-a

Materijalni zahtjevi za digitalni proizvodni pasoš proizlaze iz članka 9. Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR). Ti se zahtjevi po skupini proizvoda dalje preciziraju delegiranim aktima koje Europska komisija donosi i objavljuje odvojeno — za gume to još nije učinjeno. Opća objašnjenja Europske komisije u vezi s uredbom o ekodesajnu potvrđuju da je uredba okvirni zakon, pri čemu se konkretni zahtjevi za skupinu proizvoda (a samim tim i praktični obim sadržaja pasoša) određuju posebnom, kasnijom legislativom. U nijednom od tih izvora nije navedena tarifa, prag ili pokazatelj cijene — to je izvan opsega uredbe.

Onaj tko želi već sada pripremiti se, trebao bi dovesti u red vlastite podatke o proizvodima i pratiti objavu delegiranog akta za gume, te u međuvremenu zatražiti indikativan ponudu od strane kao što je tyrepas.eu na osnovi vlastitog broja vrsta proizvoda — kako ne bi bilo iznenađenja kada obaveza stvarnoступи на snagu.

Na čemu se temelji

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex. Upućujemo vas za svaku tvrdnju; ne trebate nam vjerovati na riječ.

Što konkretno trebate učiniti

Pregled troškova s konkretnim iznosima ne može se dati ovdje. ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) opisuje u članku 9 što digitalni proizvodni paspoš mora moći i što u njega mora biti uključeno, ali ne navodi cijene — te određuje tržište pružatelja usluga i koliko posla košta vašem poduzeću da sami dostavi podatke. Što se ovdje može učiniti: navesti po redu koje stavke troškova vjerojatno čine proizvodni paspoš i gdje poduzeća često troše više vremena i novca nego što očekuju.

Što se od vas očekuje

Dostava podataka koji su točni i potpuni

Obveza koja zahtijeva najveći dio rada nije sam paspoš, već podaci koji moraju biti uključeni u njega. Za poduzeće s 10 do 100 zaposlenih to obično znači: dodijeliti nekoga tko utvrdi koji se proizvodni podaci već nalaze (tehničke specifikacije, izvještaji o testiranju, sastav materijala) i koji još nedostaju. Za importera koji bande uzima od više proizvođača to je drugačiji zadatak nego za proizvođača koji već ima centralizowane podatke o vlastitoj proizvodnji. Troškovi su ovdje uglavnom u internim satima, ne u računu od dobavljača.

Nosač podataka (QR-kod) na proizvodu ili uz njega

Članak 9 ESPR-a zahtijeva nosač podataka koji upućuje na paspoš. U praksi je ovo često najmanja stavka troškova: dodavanje QR-koda na ambalažu, band ili prateću dokumentaciju je prilagodba proizvodnog procesa, ne neprekidna stavka troškova. Veće pitanje je trebam li taj QR-kod biti uključen u postojeće procese tiska ili označavanja, i tko to koordinira za više proizvodnih linija.

Omogućiti da paspoš postoji deset godina

Paspoš koji nakon dvije godine više nije dostupan ima malo smisla. Hosting, održavanje i sigurnost tijekom duljih vremenskih razdoblja su povratna stavka troškova, često u obliku pretplate na platformu. Za poduzeće ove veličine obično nije pitanje samogradnje i samoodržavanja, već outsourcinga na stranku koja ima to kao kjernu djelatnost — slično kao što se koristi software za računovodstvo ili CRM.

Ažurirati podatke

Paspoš nije snimak. Ako proizvođač ažurira izvještaj o testiranju ili importator dobije novu pošiljanost s drugačijim specifikacijama, ta izmjena negdje mora završiti. Ovo je stavka troškova procesa: tko je odgovoran za održavanje i kako često se to javlja? U poduzećima s više lokacija ovdje se postavlja i pitanje može li više lokacija istoga poduzeća upravljati jednim pasoša, što može donijeti prednosti u skaliranju u odnosu na zasebne pretplate po mjestu.

Gdje se u praksi pogrešuje

Podcijenji vremena potrebnog za prikupljanje izvora. Poduzeća često planiraju samo troškove pretplate na platformu i zaboravljaju da je prikupljanje točnih podataka o proizvodima iz više izvora (proizvođač, vlastita testiranja, dokumentacija pri uvozu) najveća investicija vremena.

Odvojene Excel-datoteke po proizvodnoj liniji. Bez centraliziranog pristupa nastaju odvojene datoteke po marki ili veličini banda, upravljane od različitih osoba. To funkcionira dok ne bude potrebna ažuriranja, i tada nitko više ne zna koja je verzija ispravna.

Neuzimanje u obzir kasnijih izmjena. Paspoš se postavi jednokratno i nakon toga se više ne održava, dok se specifikacije, izvještaji o testiranju ili dobavljači u međuvremenu mijenjaju. To daje paspoš koji se više ne slaže s fizičkim proizvodom.

Zanemarivanje troškova privremene neizvjesnosti. Budući da konačan datum delegiranog akta još nije određen, neka poduzeća čekaju s bilo kojom pripremom — i tada moraju sve kasnije uspostaviti u kratkom razdoblju, što je skupnije od raspodijeljenog rada. Što se međutim može učiniti, opisano je na što već sada možete učiniti dok pravila još nisu definitivna.

Odabir platforme bez razmatranja dugoročnosti. Jeftina uvodna pretplata može se pokazati skupom ako izvoz podataka, povezivanje sa vlastitim sustavima ili jamstva za hosting nisu uzeti u obzir pri odabiru. Što treba paziti pri tom odabiru detaljno je izloženo na na što trebam paziti pri odabiru platforme za proizvodni dosije.

Što možete sada fiksirati

Pregled postojećih podataka o proizvodima po liniji gumaKoje specifikacije, izvještaji testiranja i podaci o materijalima su već dostupni, a koje još trebaju biti traženi od proizvođača ili uvoznika.
Osoba odgovorna za održavanje pasosaTko signalizira promjene u podacima o proizvodima i tko te promjene obrađuje u pasu.
Dogovori sa dobavljačima ili proizvođačima o dostavljanju podatakaU kojem trenutku i u kojem obliku oni dostavljaju podatke o proizvodima, tako da to ne mora svaki put iznova biti razjašnjeno.
Kopija dostavljenih podataka neovisno o platformiKako vlastita administracija ne bi bila u potpunosti ovisna o jednoj vanjskoj strani. Vidi također razmatranja pri trebam li sam čuvati kopiju podataka koji se nalaze u proizvodnome dosijeu.
Akcijski plan za vlastitu organizacijuKoji odjeli (nabava, kvaliteta, logistika) su uključeni u dostavljanje i održavanje podataka. Pregled tih koraka dostupan je na kako korak po korak pristupiti produktnom pasu za gume.

Čim se delegirana uredba za gume objavi, ovaj će se pregled moći dopuniti s konkretnijim stavkama troškova i mogućim rokovima. Do tada je prije svega važno znati koji interni procesi nose troškove sa sobom, neovisno o tome koja se platforma pri tome koristi.

Ovo nije pravna savjet. Ova stranica pruža opće informacije o propisima koje pokriva ova platforma. Ne znamo vašu situaciju. U slučaju sumnje u vezi s vašim slučajem, posavjetujte se s odvjetnikom ili nadležnim nadzornim tijelom.

Napisano uz pomoć AI-ja na temelju gore navedenih izvora, provjerio je čovjek na 2026-08-22. Nešto nije u redu? Dajte nam znati — ispravke imaju prioritet.